morske sitnice

morske sitnice...ne školjke, kamenčići...već nešto vrlo praktično i nužno potrebno...

ponajprije pletenica u kosi, koju je nosim samo na moru iz kako naprijed navedoh, vrlo praktičnih razloga...

badić...nešto što mrzim kupovati...

uvijek neki časopis, čak i kad imam knjigu uvijek mora biti neki časopis..koji mi prvi padne pod ruku...ili čija mi se naslovnica više svidi...

naravno, sunačane naočale...
i uvijke neizostavno nakon kupanja u slanom moru...body losion...preporučujem L"occitane...

http://www.loccitane.com/a-true-story,29,1,2270,106327.htm
A sada malo slikica...

Pletenica sestrinih ruku djelo

a moram priznati da sam i ove naočale posudila od sis...malo za promjenu

 

Puse od mene...

...Valamar Jazz Festival

Evo dragi moji i ja na moru...opet:))) i napokon...daleko od briga i obaveza...

Nakon što sam preživila zubobolju, glavobolju, grlobolju, preznojila temperaturu (sve to u ist vrijeme, vjerovali ili ne, ali stvarno sve to) posljedica-na antibiotiku, ali evo me:

Na plaži...u Poreču...zvukovi saksofona, koji se ugrijava za večernjašnju super svirku...jer u Poreču je Valamar Jazz Festival...

prava jazz atmosfera..ulični nastupi jazz glazbenika, izložbe jazz fotografija, prijepodnevne svirke u lokalnim kafićima, ponoćni jam sessioni i after party programi ...i još, ono što ja obožavam, sajam antikviteta...milina.... otvorite i udahnite malo jazz atmosfere...

http://www.youtube.com/watch?v=dJ0y3SwzkYM&feature=player_embedded#!

Jučer je bila prava uživancija...došli smo na plažu malo kasnije...dočekali zalazak sunca i taman krenula jazz svirka...na otočiću Sv. Nikola (prekoputa plaže gdje se kupamo)...ne mogu opisati taj osjećaj i ugođaj...još je falila samo čašica finog vina...i vjerovatno, ja i ekipa dugo kući ne bi došli...ali, šta sa djecom??:))
Bravo Poreč.....

Evo malo slikica tog Poreča...kasnije pošaljem još!!!

 to je Sv. Nikola...i od tuda se čuje saks...za večernju svirku

a ovo je predivan Poreč...

Puse...i mogu vam reči da je super pisati post na plaži......

I kako to izgelada sa plaže:))) nemam vremaena za zaokrenut sliku....ma nema veze puseeee

http://www.valamarjazz.com/Article.aspx?ID=26&lang=1

Iz mog ormara

Čitala sam jedan blog...i naletila na super stranicu...i odvažila se i ja....

Dakle, ako imate viška stvari u ormaru, a želite ih se na bilo koji način riješti, bilo da ih poklonite, zamijenite ili čak i prodate...odvažite se...fora je...

http://mojekrpice.hr/

Možda većina i zna za ovu i mnoge druge ovakve i slične stranice...eto, ja nisam...i od sreće želim podijeliti s nekolicinom onih koji kao i ja još to ne znaju:)))

Hvala hi amlee na ovoj novosti....

Dakle ja sam za početak odlučila krenuti sa malim stvarima, i ponuditi ih na prodaju, možda se fakat netko i javi....
Ako se štogod i vama svidi ja sam tu pa se javite....ima svašta u tom mom ormaru....

Ovo je za početak:

 

Više na: http://mojekrpice.hr/sandimandi-1360

Ni slutila nisam

Danas se dogodilo nešto predivno....

Rano sam se ustala, posao...ma već je tu krenulo s dobrim znakom da će današnji dan biti dobar...ali ni slutila nisam...
Došla ja nakon posla doma, dočekao me moj sinčić...izljubili se, izgrlili, a on odmah: "Mama, ajde, idemo van...please...idemo se voziti na biciklima!"....zzzzz...zazvonio je telefon...moja draga Luca zove..."Teta, ajde idemo se voziti na biciklima!!!"..Dakle, dva protiv jednog...nemoguće odbiti...umorna sjedam na bic i krećemo...
joj, kako mi se nekako ne da...iako sunce grije...zeleni parkovi...prelijep je moj grad u proljeće....

Kuda ćemo?, naivno pitam ja..."Pa na konjički!!!...odgovaraju jednoglasno.....Samo kratka op autora...skoro svaki dan dolazimo na konjički...

Dopeljali se mi na našim biciklima na konjički...oni odmah u akciju...a ja si mislim, ma fotkat ću za svoj blog...baš će to biti dobro...a ni slutila nisam.....

Fotkam ja, smijemo se...zezamo...poziramo...sinko plače jer bi i on slikao, a ja baš nekeko ne dam jer i ja bi...totalno sam se ufurala....kad, odjednom...pssstt...pokazuju vlasnici konjičkog......

Zašto???? Pa šta se dogodilo??? ......Ni ne slutim....ali događa se nešto predivno...

Naša kobila Karla (kobila koju je deda kupio svojim unucima) dobila je malo ždrijebe!!!!!

Dakle, prisustvovali smo oždrebljenju malog ždrebeta... dragi moji, to je nešto predivno.....predivno...iako, ne smijete biti blizu ni ometati...morate biti tihi....i čekati....

Eto, zato je život lijep....

A ovo su slikice iz tog predivnog dana....

Photos made by Luca

na meni: košulja H&M; hlače Zara; cipele Bata; naočale Ray Ban; narukvica by Midzo http://www.facebook.com/modnikutak.karlovac?ref=ts#!/media/set/?set=a.192886170791508.49272.100002103804552&type=3

A šećer na kraju:

Mjesto radnje: KONJIČKI KLUB "KORANA" KARLOVAC

Proljeće....

Proljeće...ne, ne mogu reči najljepše godišnje doba...jer ja uživam u svakom....

Ali proljeće...joj, kad razmišljam što da napišem o proljeću glavom mi prolijeću leptirići...pčele...ptičice...šarenilo boja...miris poljskog cvijeća...

....moj grad u proljeće...zelenilo i parkovi...miris ruža iz maminog cvjetnjaka...zato volim ovu suknju...jer na njoj je proljeće...

Styling by Sandi Mandi: suknja Zara; majca Zara; cipele No Name; naočale H&M; narukvica-ustvari mamina biserna ogrlica:)

Ptice umiru pjevajući....

Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, i to ljepše nego bilo koje drugo stvorenje na ovoj zemlji.
Od trenutka kada napusti svoje gnijezdo, ta ptica traži trnovito drvo i nema mira sve dok ga ne nađe.

Tu se ta ptica uvuče među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući nabode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.

Dok umire, njena bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme svih slavuja i ševa.

Cijena te predivne pjesme je sam život, ali zato – čitav svijet zastane da sluša, a Bog se na to osmjehuje…. jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli…

… ili bar tako samo legenda kaže…!!!

Pad u more ili sa kruške

Haj!

Evo me...ma nisam ja zaboravila na pisanje, iako vam možda i nisam falila...ali evo me...važno je, jer mene pisanje, fotkanje i sva zezancija oko ovoga opušta...moram priznati da nisam ni znala kako je bloganje jako opuštajuće i zanimljivo...moram napomenuti da imam trogodišnje dijete:), ali godine neću spominjati jer nisu ni važne, jel da? važan je duh!!!, a moj je sve samo ne ozbiljan i odrastao...dakle nisam baš u tineđerskim godinama, ali baš zato je sve ovo super...jer tako Lady. M?

Uglavnom da se vratim na temu...dakle, kao i svi Hrvati, tako sam i ja (kud svi tud i mali mujo) pinklec na rame i na more (naravno, spojila si sve radne i neradne dane i dobila mini godišnji)...sretna ja jer napokon ću u miru na svojoj terasi u zelenilu pisati postove...i čitati tuđe:)) vesela ja ko malo dijete...teme u glavi samo sviću...ali, sve što je lijepo kratko traje...tako i moje veselje...

A ja tako važno, od svih stvari i kofera...pa čak i robe, važno uzela svoj laptop i pazim na njega...dobio glavno mjesto u autu, jer ne daj Bože da mu se nešto dogodi...

Čak ovaj put nisam pretjerivala ni s odjećom...jer mislim si uživat ću u hladovini na ljuljački uz blogove, ma šta ću odjeću uzimat...

Kad tamo, kad je krenulo....

Prvo se moje veselje ugasilo kada sam shvatila da sam "tupko", oprostite ali tipično žensko, koje samo misli kako će biti lijepo, sve je lijepo, lijep svijet, a ne razmišlja malo tom svojom glavom, koja ne služi samo za šminkanje i smješkanje i frizuru, nego i da se malo upotrijebi i s njom razmisli...ali za mene je to bilo prekasno...dakle, moja veza na internet (jel se tako kaže) je bežična i naravno radius je cca 200m (tako nekako)....upssssss....da li je ovo uopće trebalo pisati i ovako se blamirati....ali šta mogu, ipak sam ja pravnik po struci....nisam baš pametna:(((

Dakle, na moru ne hvata signal na koji sam ja logirana na kontinentu, dakle 300 km dalje!!!!!!

Ajmo sada dalje...nekako ja još pokušavala to spajanje, razmišljala šta i kako, ali sve uzalud...nikako ja prežalit svoju glupost....

Kako nas naša djeca mogu vrlo brzo i lako na sve nagovorit, tako je i mene moj, pa smo moj sinčić i ja krenuli na plažu, na kupanac...ušao on u more odmah, naravno, ali ja, naravno baš i ne...ali zato ponosna majka slikala sinčića i opet vesela...toliko da me sinčić nagovorio na kupanje...i...mogu vam reči :"More je bilo fakat odlično!!" I sva ja tako vesela i ushičena fotkala sinčića, more, fotkala sebe i sinčića...veselju opet nema kraja....ali onda, izađem van iz mora, uzmem ručnik i čujem...BUČ......O NEEEEEE.....buč je bio od mog fotiča i mobitelaaaa......dakle, dal ima šta još za reč.....

Ali, kako narodna kaže: "Iza oblaka uvijek dolazi sunce"...tako je i u ovoj priči....nije sve crnjak....
Zašto? zato što sada imam ovaj super novi fotič....što kažete? Meni je mrak...ipak se "isplatilo" ići na more....jer nikada svoj stari fotoaparat ne bi zamjenila novim, valja dok ne crkne, a tako je i bilo....

Šta nije život ustvari baš lijep?!!!!!

PS. A evo malo i morske oprave:

tunika kupljena u Splitu dok sam čekala trajekt, narukvice Accessorize; natikače Replay

haljina Accessorize, badić New Jorker, natikače H&M;

Popečci od blitve

Iz maminog vrta...

 Bez puno priče, rada i muke stižu fini popečci od blitve...brzo i jednostavno i  jako, jako fino...

Dakle:

Što je sve potrebno:

( blitva, peršin, jaja, sol, papar, malo vegete (natur), krušne mrvice, ulje i malo dobre volje)

Blitvu je potrebno prvo ubrati (tko ima sreće kao ja to sve napravi mama) ili kupiti, predlažem put pod noge pa na tržnicu kod neke bakice...oprati...zatim narezati na sitnije djelove i opkuhati...kada opkuhavate blitvu dovoljno je uliti vode da prekrije dno zdjele u kojoj kuhate, cca 3cm...to izgleda ovako;

 

Nakon što se blitva opkuha (cca 4min), potrebno ju je dobro iscjediti i sitno nasjeckati;

Potom slijedi smjesa za popečence.

Dakle u zdjelu dodati blitvu (iscjeđenu i nasitno nasjeckanu) potom jaja, sol, papar, malo vegete, nasjeckani peršin ,a da se smjesa malo poveže može i malo kruha (natrgati). Nakon što ubacite sve sastojke, sada bi možda stručnjaci rekli da nešto treba prije nečega, ali vjerujte dobro je odnosno odlično i kada se sve jedno za drugim pobaca u zdjelu. A onda ono super...miješanje smjese kroz prste...prave dječje radosti...hihihi...meni je to fakat super.., ali pomalo i bljak kada se onako jaje počne rastezat...No uozbiljimo se!!! Nakon što smjesu dobro izmješate napravite kuglice i uvaljate u krušne mrvice i popečci su spremni za pečenje...

njami...probajte, prefino je...

PS. moj sin od tri godine uživa u njima...